Pripisivanje islamu
Šejh Muhammed ibn Ibrahim ibn Abdul-Latif muftija Nedždanskog predjela u njegovom vremenu, rahimehullah, kaže: “Veliki broj je ljudi koji se pripisuju islamu, izgovaraju šehadete, obavljaju očite ruknove islama, ali to nije dovoljno da se donese sud o njihovom islamu, niti je dozvoljeno jesti ono što oni zakolju zbog njihovog širka prema Allahu u ‘ibadetu, dovom upućenom vjerovjesnicima i dobrim ljudima tražeći od njih pomoć, ili drugih uzroka njihovog otpadništva od islama.
Ovo je razlikovanje između onih koji se pripisuju islamu, je poznata stvar na koju je ukazao Kur’an, sunnet i konsenzus prethodnika i imama ummeta.”
(Akidetu muvvehidin, str. 392)
Šejh Ishaq ibn AbdurRahman ibn Hassan, da im se Allah smiluje kaže: “Muhammed ibn Abdul-Vehhab, rahimehullah, je rekao: ‘Puko izgovaranje šehadeta bez znanja o onome što je rekao, niti djelovanja po onome što (taj šehadet) nalaže, mukhellefa (obveznika) ne čine muslimanom, nego je to dokaz protiv čovjeka, za razliku od mišljenja onoga ko tvrdi da je iman samo puka potvrda.”
(Ed-Durerus-Senijje, 1/522-523)
Šejh AbdurRahman ibn Hassan, rahimehullah, kaže: “Ni jednoj osobi neće islam biti valjan, osim sa spoznajom onoga na šta ukazuje ova riječ, tj. riječ tewhida, od negiranja širka u ‘ibadetu i odricanja od njega i onoga ko ga počini, kao i suprostavljanje istom. A sa druge strane, iskrenost u robovanju samo Jedinom Allahu Koji ortaka nema i iskazivanje ljubavi u tome.”
(Medžmu’a resa’il vel mesa’il 5/547)
’’On vam propisuje u vjeri isto
ono što je propisao Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili
Ibrahimu i Musau i Isau: "Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne
podvajajte!" Teško je onima koji Allahu druge ravnim smatraju da se tvome
pozivu odazovu. Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuje u nju
onoga ko Mu se iskreno obrati.’’ (eš-Šura
13.)
Šejh Muhammed ibn Ibrahim ibn Abdul-Latif muftija Nedždanskog predjela u njegovom vremenu, rahimehullah, kaže: “Veliki broj je ljudi koji se pripisuju islamu, izgovaraju šehadete, obavljaju očite ruknove islama, ali to nije dovoljno da se donese sud o njihovom islamu, niti je dozvoljeno jesti ono što oni zakolju zbog njihovog širka prema Allahu u ‘ibadetu, dovom upućenom vjerovjesnicima i dobrim ljudima tražeći od njih pomoć, ili drugih uzroka njihovog otpadništva od islama.
Ovo je razlikovanje između onih koji se pripisuju islamu, je poznata stvar na koju je ukazao Kur’an, sunnet i konsenzus prethodnika i imama ummeta.”
(Akidetu muvvehidin, str. 392)
Šejh Ishaq ibn AbdurRahman ibn Hassan, da im se Allah smiluje kaže: “Muhammed ibn Abdul-Vehhab, rahimehullah, je rekao: ‘Puko izgovaranje šehadeta bez znanja o onome što je rekao, niti djelovanja po onome što (taj šehadet) nalaže, mukhellefa (obveznika) ne čine muslimanom, nego je to dokaz protiv čovjeka, za razliku od mišljenja onoga ko tvrdi da je iman samo puka potvrda.”
(Ed-Durerus-Senijje, 1/522-523)
Šejh AbdurRahman ibn Hassan, rahimehullah, kaže: “Ni jednoj osobi neće islam biti valjan, osim sa spoznajom onoga na šta ukazuje ova riječ, tj. riječ tewhida, od negiranja širka u ‘ibadetu i odricanja od njega i onoga ko ga počini, kao i suprostavljanje istom. A sa druge strane, iskrenost u robovanju samo Jedinom Allahu Koji ortaka nema i iskazivanje ljubavi u tome.”
(Medžmu’a resa’il vel mesa’il 5/547)
Šejh Abdullah b. AbdurRahman Ebu-Battin, rahimehullah,
je rekao:
"Kada čovjek sazna i upozna se sa realnim značenjem ilaha, te da je On obožavani, te spozna suštinu ‘ibadeta, razotkrit će mu se da svako onaj ko učini nešto od ‘ibadeta nekome mimo Allaha da ga je na taj način obožavao i učinio božanstvom, makar on i bježao od toga da ga nazove obožavanim ili bogom ili da to imenuje tevessulom (traženjem posredstva), šefa’atom (zauzima-njem), pribjegavanjem i sličnim.
Mušrik je mušrik htio to on ili ne, isto kao što je onaj ko se bavi kamatom – lihvar, htio to on ili ne, makar ono čime se bavi i ne nazvao kamatom. Pijanica je pijanica, makar alkohol nazvao drugim imenom."
(Akidetul muvvehidin, Risaletu intisar li hizbillahi muvvehidin str. 12.)
"Kada čovjek sazna i upozna se sa realnim značenjem ilaha, te da je On obožavani, te spozna suštinu ‘ibadeta, razotkrit će mu se da svako onaj ko učini nešto od ‘ibadeta nekome mimo Allaha da ga je na taj način obožavao i učinio božanstvom, makar on i bježao od toga da ga nazove obožavanim ili bogom ili da to imenuje tevessulom (traženjem posredstva), šefa’atom (zauzima-njem), pribjegavanjem i sličnim.
Mušrik je mušrik htio to on ili ne, isto kao što je onaj ko se bavi kamatom – lihvar, htio to on ili ne, makar ono čime se bavi i ne nazvao kamatom. Pijanica je pijanica, makar alkohol nazvao drugim imenom."
(Akidetul muvvehidin, Risaletu intisar li hizbillahi muvvehidin str. 12.)
Nema komentara:
Objavi komentar