’’Zar pored Allahove žele drugu vjeru, a Njemu se, htjeli ili ne htjeli, pokoravaju i oni na nebesima i oni na Zemlji, i Njemu će se vratiti!’’ (Ali-Imran 83.)
Islam je potpuna predanost Allahu sa tewhidom, smjerno pokoravanje u naredbama, i odricanje od širka i onog ko ga čini. (Šejhul-Islam Muhamed b. Abdulwehhab)
'Ibadet se ne može nazvati 'ibadetom osim sa tewhidom, kao što se namaz ne može nazvati namazom osim sa abdestom. Kada se širk pomješa sa 'ibadetom, pokvari ga, niti se ibadet može ostvariti osim sa nevjerstvom u taguta. Istinski 'ibadet je tewhid, jer je oko tewhida razilaženje (spor). (Šejh Muhammed b. AbdulWehhab)
Tewhid je nevjerstvo u svagog taguta kojeg obožavaju (mušrici) mimo Allaha. Tewhid sa kojim je Allah slao svoje poslanike je stran (čudan) ljudima i većina ga ljudi ne poznaje, niti poznaju veliki širk koji ga negira. (Šejh Abdurahman b. Hasan)
Nema sumnje da ako bi neko od mušrika izgovorio la ilahe illallah, čak ako bi izgovorio i enne Muhammeden resulullah, međutim ne poznaje niti značenje riječi ilah (Bog), niti poznaje značenje riječi Resul, čak ako bi i klanjao, postio, i obavaljao hadždž, a ništa od toga ne razumije, samo radi ono što vidi da drugi ljudi rade, slijedi ih u svemu tome i ne čini čak ni širk, ali i pored svega spomenutog ne sumnja niko, da ovaj nije musliman. (Fetwe uleme Nedžda)
Citat šejha 'AbdulLatīfa bin'AbdurRahmāna, rahimehullāh, u kontekstu govora o ājetu sure Ālu 'Imrān, u kojem se opisuje najbolji ummet koji se ikad pojavio, tj. muslimani: ''Mržnja prema tim mušricima, njihova kritika, kuđenje i njihov tekfīr, odricanje od njih je suština dīna i najveće sredstvo do Gospodara svjetova. I život muslimana neće imati slasti, osim džihadom protiv njih, prkošenjem njima i njihovim tekfīrom, i približivanjem Allāhu s time, i nadajući se nagradi zbog toga kod Njega:
'Na danu, u kojem neće koristiti niti imetak ni djeca, osim ko dođe Allāhu čistog srca.' (sūra eš-Šu'arā', 88. i 89.)''
''Ovaj plemeniti stepen i divni opis je ono što ste vi porekli i čime ste vi ohalālili čast muslimana i optužili ih zbog toga ogromnim stvarima; a Allāhu ćemu svi otići, kod Njega će se tajne otkriti i očiglednim postati zatajene stvari u svijestima, i znaće se ko se suprotstavljao Njegovoj partiji i Njegovim ewlijama, a prijateljevao sa Njegovim neprijateljima i onim koji ratuju protiv njega; saznaće se koliko je nasilje prema sebi učinio. I koja od dvije partije je bila najpreča za Njega i koja od dvije kuće podobnija za njih. Čovjek će biti sa onim koje voli, pomaže ih i ukazuje im lojalnost, htio ili odbio.''
''Zar se je širk na zemlji dogodio (i zbog čeg drugog), osim zbog mišljenja protivnika sličnih ovima, koji se ljudima prikazuju u odjelu 'uleme i odjeći dobrih vjernika, a oni su najudaljeniji od svih Allāhovih stvorenja, od onoga s čime su došli poslanici, od Njegovog tewhīda, spoznaje Njega i pozivanja Njegovom putu. Naprotiv, oni su spremna vojska turbeta i njihovih robova. Oni su sklopili primirje i bratstvo sa onim koji čine 'ibādet vjerovjesnicima i šejhovima i sugerirali im da, obzirom da izgovaraju dva šehādeta i okreću se prema qibli, njima neće škoditi širk niti ta'tīl, i da su oni ti pravi muslimani. I da su oni najbolji ummet, koji je ikad izveden za ljude i da će oni sačinjavati saffove džennetlija, pa su ih ove njihove riječi obmanule, te su pretjerali u svom širku i svojoj zabludi, dok nisu svojim božanstvima pripisali ''tesarruf'', upravljanje i uticanje, mimo Allāha, Gospodara svjetova.'' ''Ed-Durerus-Senijje'', 12/344
Nema komentara:
Objavi komentar