Kaže uvažni šejh Ishāq,
Allāh mu se smilovao:
"
فقد بلغنا وسمعنا من فريق ممن يدعي العلم والدين وممن هو بزعمه مؤتم بالشيخ محمد بن عبد الوهاب أن من أشرك بالله
وعبد الأوثان لا يطلق عليه الكفر والشرك بعينه وذلك أن بعض من شافهني منهم بذلك سمع من بعض الأخوان أنه أطلق الشرك
والكفر على رجل دعا النبي صلى الله عليه وسلم و استغاث
به فقال له الرجل لا تطلق عليه الكفر حتى تعرفه...".
''Do nas je došla vijest i čuli smo o jednoj skupini,
koja se pripisuje znanju i dīnu (pobožnosti) i, kako tvrdi, povodi se za šejhom
Muhammedom bin 'AbdulWehhābom, da kažu da se nad onim koji Allāhu
učini širk (nešto ili nekog mu pridruži) i čini 'ibādet
idolima – ne izriče kufr i širk poimenično (pojedinačno)! [1]
Naime, neki od njih, koji su mi se direktno obratili u
vezi s tim, čuli su neku braću da su nazvali širkom i kufrom (tj. nazvali
kāfirom i mušrikom) nekog čovjeka koji se molio Vjerovjesniku, sallallāhu 'alejhi
we sellem, i tražio pomoć od njega. Pa mu je (tj. tom bratu) taj čovjek rekao: ''Ne
nazivaj ga kāfirom (ne izriči kufr nad njim) dok ga ne podučiš!'' [2]
Dalje kaže šejh u istoj knjizi:
" و ذلك أن بعض من أشرنا إليه باحثتهه
عن هذه المسألة فقال نقول لأهل هذه القباب الذين يعبدونها و من فيها فعلك هذا شرك
و ليس هو بمشرك ..."
''Jer,
razgovarao sam (provjerio sam) o ovoj mes'eli
sa jednim (nekim) na koga smo ukazali, pa je rekao: ''Kažemo
sljedbenicima ovih turbeta, koji im čine 'ibādet
i onim koji su u njima: ''Tvoje
djelo je širk'', a
on nije mušrik'' ''
Nakon što je pojasnio da je ova 'aqīda
novotarska, šejh dalje, čudeći se i poričući ovo ludo mišljenje, kaže:
"
وذكر الذي حدثني عن هذا أنه سأله بعض الطلبة عن ذلك وعن مستندهم فقال نكفر النوع ولا نعين الشخص إلا بعد التعريف
ومستندنا ما رأيناه في بعض رسائل الشيخ محمد قدس الله روحه على أنه امتنع
من تكفير من عبد قبة الكواز وعبد القادر
من الجهال لعدم من ينبه ..."
''Ovaj
što mi je pričao o tome je spomenuo da su ga neki učenici upitali o tome i onom
na šta se oslanjaju (dokazu), pa je rekao:
'Tekfīrimo vrstu, a ne imenujemo osobu (tj.
pojedinačno), osim nakon upoznavanja. A dokaz nam je ono što smo vidjeli u
nekim poslanicama šejha Muhammeda, Allāh mu dušu očistio, gdje se on ustegao od
tekfīra onoga koji obožava turbe el-Kiwāz i 'AbdulQādira,
zbog nepostojanja onoga ko bi ga upozorio...' ''
Dalje kaže uvaženi šejh:
"
ومسألتنا هذه وهي : عبادة الله وحده لا شريك له والبراءة من عبادة ما سواه وأن من
عبد مع الله غيره فقد أشرك الشرك الأكبر الذي ينقل عن الملة ، وهي أصل الأصول و
بها أرسل الله الرسل وأنزل الكتب وقامت على الناس الحجة بالرسول وبالقرآن وهكذا
تجد الجواب من أئمة الدين في ذلك الأصل عند تكفير من أشرك بالله فإنه
يستتاب فإن تاب وإلا قتل لا يذكرون التعريف في مسائل الأصول إنما يذكرون
التعريف في المسائل الخفية التي قد يخفي
دليلها على بعض المسلمين كمسائل نازع بها بعض أهل البدع كالقدرية والمرجئة أو في
مسألة خفية : كالصرف والعطف ، وكيف يعرفون عباد القبور وهم ليسوا بمسلمين ولا يدخلون
في مسمى الإسلام وهل يبقى مع الشرك عمل..."
''Ova
naša mes'ela je 'ibādet
Allāhu, Jedinom, Koji nema sudruga, i el-berā'a
od 'ibādeta svemu mimo Njega i da je onaj koji 'ibādeti
uz Allāha nekom drugom – uradio veliki širk koji izvodi iz vjere.
Ona je temelj svih temelja
i s njom je Allāh poslao poslanike i spustio knjige i nad ljudima se
ostvario argument Poslanikom i Qur'ānom.
I ovako ćeš naći odgovor učenjaka dina u pogledu ovog temelja kod tekfīra onoga koji učini širk Allāhu;
da se od njega traži da se pokaje, a ako se ne pokaje – biva ubijen.
Oni ne spominju ''ta'rif''
(podučavanje) u mes'elama
temelja, već spominju ''ta'rif'' u manje
poznatim mes'elama, čiji
dokaz može biti skriven nekim muslimanima,
poput mes'elā u kojima se
suprotstavljaju neki novotari, poput kaderija i murdžija, ili u nekoj
skrivenoj mes'eli,
poput sarfa i 'atfa.
Pa, kako da ''ta'rife'' (podučavaju)
obožavaoce kaburova, kada oni nisu muslimani, niti ulaze u značenje pojma
islām? I da li uz širk ostaje neko djelo...?“
Ibn Tejmijje kaže o tome:
''Allāh nas je obavijestio o Hūdu da
je rekao svom narodu: 'Obožavajte samo Allāha, vi nemate drugog Boga, mimo
Njega. Vi niste išta drugo do lažovi.' (Hūd, 50.)
Učinio ih je lažovima prije
nego je presudio sudom kojem bi se usprotivili, zbog toga što su izmislili
drugog Boga mimo Allāha.
Dakle, ime
mušrik je ustanovljeno prije poslanice, jer on čini širk svom Gospodaru i
izjednačava druge sa Njim i uzima mimo Njega druge bogove i izmišlja mu iste
(endād) prije Poslanika... A što se tiče kažnjavanja, to ne.''
Kaže
šejhul-islām, rahimehullāh, u ''Medžmū'ul-Fetāwā'', 20/37:
" و قد فرق الله بين ما قبل الرسالة و
ما بعدها في أسماء و أحكام و جمع بينهما في أسماء و أحكام . "
[1] Ovdje šejh otvoreno poriče tvrdnju
zagovornika ove 'aqīde i ne pravi razliku između djela i počinioca, riječi i
onog koji ih je izgovorio
Nema komentara:
Objavi komentar