Ibn Tejmijje kaže o tome:
''Allāh nas je obavijestio o Hūdu da
je rekao svom narodu: 'Obožavajte samo Allāha, vi nemate drugog Boga, mimo
Njega. Vi niste išta drugo do lažovi.' (Hūd, 50.)
Učinio ih je lažovima prije
nego je presudio sudom kojem bi se usprotivili, zbog toga što su izmislili
drugog Boga mimo Allāha.
Dakle, ime
mušrik je ustanovljeno prije poslanice, jer on čini širk svom Gospodaru i
izjednačava druge sa Njim i uzima mimo Njega druge bogove i izmišlja mu iste
(endād) prije Poslanika... A što se tiče kažnjavanja, to ne.''
Kaže
šejhul-islām, rahimehullāh, u ''Medžmū'ul-Fetāwā'', 20/37:
" و قد فرق الله بين ما قبل الرسالة و
ما بعدها في أسماء و أحكام و جمع بينهما في أسماء و أحكام . "
''Allāh je razdovojio neka imena i
sudove prije poslanice, a sastavio ih nakon nje.''
''Ono čime se presuđuje onome ko umre od ehliš-širka prije dolaska ove da'we jeste da, ako je bio poznat po činjenju širka i tome da mu je širk bio dīn, pa je umro na tome – jeste da njegova vanjština ukazuje da je umro na kufru. Zato se ne smije činiti dova za njega, niti klati kurbān, niti davati sadaka na njegovo ime. A što se tiče njegovog pravog suda – on se prepušta Allāhu, Uzvišenom. Pa ako je nad njim za vrijeme njegovog života uspostavljen argument, a on mu prkosio – onda je on kāfir u vanjštini i u suštini. A ako nad njim nije uspostavljen argument – onda se njegov slučaj prepušta Allāhu Uzvišenom.''83 ''Ed-Durerus-Senijje'', 10/142
Nema komentara:
Objavi komentar