Značenje Šehadeta La ilahe illAllah u svjedočenju Muhammeda bin AbdulWehhaba, rahimehullah

Kaže šejh Muhammed, rahimehullāh, u jednom od svojih pisama:

''Kada to spoznate; ovi šejtāni, od prkosnika ljudi, koji se raspravljaju o Allāhu, nakon što Mu se je odazvalo, kada vide nekog da podučava ljude onome što im je naredio Muhammed, od šehadeta 'LĀ ILĀHE ILLALLĀH' i što im je zabranio, poput uvjerenja u dobra stvorenja i druge mimo njih, počnu se raspravljati i buniti ljude. I govore: 'Kako da tekfīrite muslimane? Kaka da vrijeđate mrtve? Porodicu toga, stanovnike Dajfa, porodicu onoga, stanovnike toga i toga', želeći time da se ne razjasni značenje 'LĀ ILĀHE ILLALLĀH' i da ne postane jasno da je uvjerenje da dobri koriste i štete i dova njima – kufr koji izvodi iz vjere, pa da im ljudi kažu: 'Vi ste prije toga bili neznalice. Zašto nam niste to naređivali?' ''

''A ja ću vas obavijestiti o sebi. Tako mi Allāha, pored Kojeg nema nikog i ničeg dostojnog obožavanja, ja sam bio tražio znanje, i oni koji su me znali su vjerovali da imam znanja, a ja u to vrijeme nisam znao značenje 'LĀ ILĀHE ILLALLĀH', niti sam znao dīni islām, prije ovoga dobra kojeg nam je Allāh ukazao. Isto tako i moji šejhovi; među njima nije bio nijedan koji je to znao. Pa ko od učenjaka zemlje bude tvrdio da je to znao, ili je znao značenje islāma prije ovoga vremena, ili bude tvrdio da je neko od njegovih šejhova to znao – slagao je i izmislio i zbunjuje ljude i hvali se onim što nije pri njemu.

''Dokaz ovome je 'Abdullāh ibn 'Isā, od kojeg ne znamo uglednijeg među učenjacima Nedžda, niti učenjacima 'Arida, niti drugog mjesta, a evo njegov govor će vam doći inšā'Allāh. Zato, bojte se Allāha, Allāhovi robovi! Nemojte se oholiti prema vašem Gospodaru, niti vašem Vjerovjesniku. Hvalite Ga, Uzvišenog, Koji vam je ukazao dobro i olakšao vam onoga koji će vas podučiti dīnu vašeg Vjerovjesnika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i nemojte biti poput onih: 'Koji su Allāhovu blagodat zamijenili kufrom (nezahvalnošću) i svoj narod doveli u kuću propasti; džehennem u kojem će se pržiti, a ružno je on boravište.'' ''Ed-Durerus-Senijje'', 10/50.-52

U jednoj od svojih risala, u kojoj je govorio o tewhidu, njegovim vrstama, dokazima, širku, kufru, nifaqu, njihovim vrstama i dokazima, šejh Muhammed ibn AbdulWehhab kaže u vezi širka pokornosti: “Uzeli su svoje svećenike i monahe za gospodare (božanstva, erbabe) mimo Allaha, i Mesiha sina Merjeminog, a nije im bilo naređeno osim da obožavaju samo jednog Boga.

Nema dostojnog obožavanja osim Njega. Slavljen neka je on, šta (Mu) pridružuju.” 
 

Tefsir ovoga ajeta, u kojem nema ništa problematično jeste, da je on (širk o kojem govorimo, a na kojeg ukazuje ajet) pokornost učenjacima i pobožnjacima u griješenju Allahu (ovo je pokornost u kufru i velikom širku) a ne upućivanjem molitve njima, kao što ga je protumačio Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ‘Adiju ibn Hatimu, kada ga je upitao, rekavši: “Ne obožavamo ih!” Pa mu je spomenuo da je njihov ‘Ibadet njima – pokornost njima u griješenju.”
 

Riječi Uzvišenog Allaha: “Uzeli su svećenike svoje i monahe svoje za erbabe (gospodare) mimo Allaha…” je protumačio Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u hadisu ‘Adija ibn Hatima ovim na čemu ste vi danas u temeljima i ograncima. Ne znam da su vas nadmašili za zrno gorušice. Isto tako su ga protumačili i mufessiri, i nije mi poznato da među njima (u tom pogledu) ima razilaženja. U najljepše spada ono što je rekao Ebul-‘Alijeh: “Oni ih nisu obožavali. A da su im to naredili – oni im se ne bi pokorili, već su našli Allahovu Knjigu, pa su rekli: “Nećemo ni u čemu preticati našu ‘ulemu. Što nam narede – pridržavaćemo ga se, a ono što nam zabrane – ćemo prestati…” Ed-Durerus-Senijje, 1/40
 

Pa kaže šejhul Islam Muhammed ibn AbdulWehhab, rahmetullahi te’ala ‘alejhi :
“Nema razilaženja između mene i vas u tome da je obavezno slijediti učene kada se slože (u mišljenju). Ali, problematika je u tome da li, kada se oni raziđu, ja moram prihvatiti istinu od onoga koji dođe sa njom i da vratim mes’elu Allahu i Poslaniku, povodeći se za (metodom) učenih, ili ću uzeti mišljenje nekih od njih bez dokaza, smatrajući da je istina u njegovom mišljenju?

Vi ste na ovom drugom, što je Allah pokudio i nazvao ga širkom, a to je uzimanje uleme za “erbabe” (gospodare) a ja sam na prvom; njemu pozivam, na toj osnovi diskutujem. Pa ako bi istina bila kod vas – mi bismo se njoj vratili i prihvatili je od vas.” (Ed-Durerus-Senijje, 1/45)