Propis onih koji daju sebi pravo Zakonodavstva

Imam Ibn Hazm el-Endelusi (384-456 h.) rahimehullah, je na više mjesta u svojoj knjizi ''El-Ihkam fī Usulil-Ahkam'' govorio o onome koji dozvoli suđenje derogiranim zakonima, poput suda Tevrata i Indžila i o tome da je to kufr, kao što je govorio o onome koji propiše nešto što Allah nije dozvolio ili anulira nešto što je Allah propisao, te da je i to kufr.

Pa kaže, rahimehullah: ''Ako bi vjerovao da neko poslije smrti Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, ima pravo da zabrani nešto što je bilo halal do momenta njegove smrti ili da ohalali nešto što je bilo haram do momenta njegove smrti, 'alejhis-selam, ili da vadžibom učini neki hadd koji nije bio vadžib do momenta njegove smrti, 'alejhis-selam, ili da propiše zakon (šeri’at) koji nije bio za vrijeme njegovog života, 'alejhis-selam, onda je takav kafir, mušrik, njegova krv i imetak su halal i njegov sud je sud murtedda, bez ikakve razlike.'' (El-Ihkam, 1/73.)

Dalje kaže u istoj knjizi, 2/144-145:
"Što se tiče onoga koji misli da neko poslije smrti Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, može derogirati hadis Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i uvesti neki zakon kojeg nije bilo za vrijeme njegovog života, 'alejhis-selam – takav je zanevjerovao i uradio širk, halal mu je krv i imetak i pridružuje se idolopoklonicima (mušricima) zbog svog poricanja riječi Allāha, Uzvišenog: 'Danas Sam vam upotpunio vašu vjeru, i usavršio Svoju blagodat prema vama, i zadovoljan Sam da vam islam bude vjera.'

Rekao je Uzvišeni: 'Ko bude želio neku drugu vjeru mimo islama, neće mu biti primljena, a na akhiretu će biti od izgubljenih.'
 

Pa ko god bude tvrdio da se nešto što je u njegovom vremenu, 'alejhis-selam, imalo određeni propis, promijenilo nakon njegove smrti – taj želi time drugi din (vjeru) mimo islama. Jer ti 'ibadeti, i propisi, i zabranjenje stvari, i dozvoljene stvari, i naređene stvari koje su bile u njegovom vremenu, 'alejhis-selam – su islam sa kojim je Allah nama zadovoljan, a neke druge stvari mimo njih nisu islam.
Pa ko god ostavi nešto od njih – ostavio je islam, a ko inovira druge mimo njih – inovirao je nešto mimo islama. I nimalo sumnje nema u nešto o čemu nas je Allah obavijestio da ga je upotpunio. A svaki hadith i ajet koji su došli nakon objave ovoga ajeta su ustvari samo tefsir onoga što je prije objavljeno, pojašnjenje njegove uopštenosti i potvrda prijašnje stvari. Podrška je u pomaganju sa Allahom Uzvišenim.''

Ibn Hazm, kaže u istoj knjizi, 5/173:
„Ko presudi sudom Indžila u stvari za koje nema dokazni tekst iz objave u Šeri’atu islama je – kafir, mušrik koji je izašao iz islama.''

Kaže Ibn Hazm dalje (6/110):
''...jer inoviranje propisa (sudova) mora biti na jedan od četiri načina: ili da obori obavezujući fard, poput anuliranja nekih namaza, ili nečega od posta, ili nečega od zekata, ili nečega od hadždža, ili djela hadda za zinaluk, ili hadda za potvoru, ili da sve to anulira. Ili da doda na nešto od njih, ili da inovira novi fard, ili da ohalali zabranjeno, poput ohalaljivanja svinjskog mesa, vina i strvine, ili da oharami dozvoljeno, poput dozvole mesa ovna i sl. O kojem god načinu da se radi – njegov zagovornik je kafir, mušrik, pridružuje se Židovima i kršćanima.

Upitan je šejh 'Abdullāh bin 'AbdulLatīf, rahimehullāh:

''O onome koji ne tekfīri državu  i koji ih huška (navodi) protiv muslimana, odabira njihov wilājet  (vlast) i da mu je džihād uz njih obaveza. I o drugome koji ne misli tako, već da su država i oni koji ih huškaju nasilnici,  da od njih nije dozvoljeno osim ono što je dozvoljeno od nasilnika i da je plijen koji se uzme od beduina haram ?''

Pa je odgovorio:

''Ko ne zna za kufr države i ne pravi razliku između njih i nasilnika među muslimanima – nije spoznao značenje 'Lā ilāhe illAllāh'. A ako, uz to, bude vjerovao da je država muslimanska – pa to je žešće i veće. I to je sumnja u kufr onoga koji je zanevjerovao u Allāha i koji Mu je širk učinio.

A ko ih nahuška (navuče) i pomogne protiv muslimana bilo kojim vidom pomoći – onda je to jasan riddet.''

Ibn Tejmijje, rahimehullah, kaže u ''Medžmu'ul-Fetawa'', 35/365: ''Ko promijeni zakon vjerovjesnika i uvede novi zakon – njegov zakon je neispravan i nije ga dozvoljeno slijediti, kao što je Uzvišeni rekao: „Zar oni imaju božanstva, koja im od vjere propisuju ono što Allah nije dozvolio?"

’’Za one koji izbjegavaju da tagutima ‘ibadet čine i koji se Allahu obraćaju-njima su namijenjene radosne vijesti, zato obraduj robove Moje’’ (ez-Zumer 17.)